PRIČA IZ ŠTRUMPFODOLINE

    Bilo je to davno, davno u malenoj dolini iza sedam brda i sedam planina. Neki su štrumpfovi počeli igrati košarku, a to se ostalima jako svidjelo. Kada bi lokalna momčad ugostila kakav klub iz druge šume, svi bi se štrumpfovi okupili i glasno navijali za svoje ljubimce. Pobjede su se slavile do dugo u noć.
    Jednog je dana zločesti Gargamel upitao: 'Je li Azrijele, što je to domaći igrač?' 'Pih!' - Odvratio mu je mačak. Štrumfovi su u to vrijeme i bez njihove pomoći sasvim izgubili kompas. Lumena su, po običaju, nabili da leti preko krovova. Pri padu su mu se, kao i obično, razbile naočele. Sve se to događalo i prije, ali ovaj put je Lumen jače udario o zemlju. Nije ni on više mlad da se svaki put dočeka na noge. Štrumpfovi su katapultirali i Lumena juniora, ali on je doskočio na klupu kluba u susjednoj dolini. Vratit će se, kaže, kad tad, a onda će momčad plesati kako on svira.

    Najgore je bilo što su svi zaboravili na Papaštrumpfa. On je živio usamljeno na rubu proplanka. Njegova kućica bila je puna uspomena, ali rijetko su u nju dolazili gosti. Nisu se pojavili ni kada je Papaštrumpfa jako boljelo koljeno. Kada je jedva uspijevao od štrumpfokreveta doći do štrumpfowc-a. Papaštrumpf je imao malenu mirovinu s kojom je jedva sastavljao kraj s krajem, ali štrumpfovi nisu hajali za to. Nije im ni na um palo dodijeliti sijedoj starini kakvu funkciju i naknadu premda su znali da bi ga time usrećili jer je imao višak vremena i manjak štrumpfokešovine. Igrao je on košarku dok su se današnji bossovi mućkali u ćaćinoj štrumpfokesi, a učio je druge štrumfove toj igri i vodio ih do danas nezamislivih uspijeha dok su oni pitali:'Majko, majko, šta onaj barba radi?' Sjetili bi se oni ipak Papaštrumpfa. Naprimjer kada bi im u posjetu dolazio kakav glavonja iz štrumpfosaveza. Svi su ti štrumpfočelnici znali kršnog sjedokosog štrumpfostručnjaka, a nitko od njih nikada nije ni čuo za štrumpfodentalnog predsjednika ni za njegovog kuma. Papaštrumpf bi se svaki put odazvao i lijepo dočekao gosta. U njegovom srcu nije bilo mjesta za mržnju.
    Azrijel je potaracao pet generacija štrupfodomaćih igrača izgiravši propise štrumpfosaveza koji kažu da cijelo vrijeme utakmice na terenu mora biti jedan mladi domaći štrumpf. On bi toga doveo sastrane. Čak iz druge štrumpfodržave i predstavio bi ga kao domaćeg. Na kraju je Mačak dao ostavku objasnivši da uprava hoće mlade domaće štrumpfove, a da on ni Gargamel ne vide ni jednoga. To je vjerojatno bila najobičnija kleveta na račun štrumpfočelnika.
    Na mjesto starog mačora došao je mladi mačak iz dalekog grada na velikoj rijeci. On je upravo bio prestao aktivno igrati, a nastupao je za velike i slavne klubove iz bijelog svijeta. Nije imao iskustva u vođenju momčadi, ali je žarko želio nakon odlaska iz doline za sobom ostaviti plodove rada koje će štrumpfovi još dugo baštiniti. Već na početku druge sezone mladi je mačak osposobio pet domaćih golobradih štrumpfova, a publika mu je klicala i kad je gubio. Azrijel je otišao pregledati vid u u štrumpfopaštrovice, a svi su se grohotom nasmijali, skinuli gaće i izljubili se. Slavlje je trajalo do dugo i dugo u noć.

Sadržaj

Web Analytics