N E K A D O Đ U

Kolumna by Ante Podrug

Najpopularniji blogovi i textovi

Ante Podrug
PRIČA IZ ŠTRUMPFODOLINE
KOMET JE NJIHOV KISMET
It: TEO PAVELA
KAPETANE KAPETANE




   Bilo je to davno, davno u malenoj dolini iza sedam brda i sedam planina. Neki su štrumpfovi počeli igrati košarku, a to se ostalima jako svidjelo. Kada bi lokalna momčad ugostila kakav klub iz druge šume, svi bi se štrumpfovi okupili i glasno navijali za svoje ljubimce. Pobjede su se slavile do dugo u noć.

   Jednog je dana zločesti Gargamel upitao: 'Je li Azrijele, što je to domaći igrač?' 'Pih!' - Odvratio mu je mačak. Štrumfovi su u to vrijeme i bez njihove pomoći sasvim izgubili kompas. Lumena su, po običaju, nabili da leti preko krovova. Pri padu su mu se, kao i obično, razbile naočele. Sve se to događalo i prije, ali ovaj put je Lumen jače udario o zemlju. Nije ni on više mlad da se svaki put dočeka na noge. Štrumpfovi su katapultirali i Lumena juniora, ali on je doskočio na klupu kluba u susjednoj dolini. Vratit će se, kaže, kad tad, a onda će momčad plesati kako on svira.

   Najgore je bilo što su svi zaboravili na Papaštrumpfa. On je živio usamljeno na rubu proplanka. Njegova kućica bila je puna uspomena, ali rijetko su u nju dolazili gosti. Nisu se pojavili ni kada je Papaštrumpfa jako boljelo koljeno. Kada je jedva uspijevao od štrumpfokreveta doći do štrumpfowc-a. Papaštrumpf je imao malenu mirovinu s kojom je jedva sastavljao kraj s krajem, ali štrumpfovi nisu hajali za to. Nije im ni na um palo dodijeliti sijedoj starini kakvu funkciju i naknadu premda su znali da bi ga time usrećili jer je imao višak vremena i manjak štrumpfokešovine. Igrao je on košarku dok su se današnji bossovi mućkali u ćaćinoj štrumpfokesi, a učio je druge štrumfove toj igri i vodio ih do danas nezamislivih uspijeha dok su oni pitali:'Majko, majko, šta onaj barba radi?' Sjetili bi se oni ipak Papaštrumpfa. Naprimjer kada bi im u posjetu dolazio kakav glavonja iz štrumpfosaveza. Svi su ti štrumpfočelnici znali kršnog sjedokosog štrumpfostručnjaka, a nitko od njih nikada nije ni čuo za štrumpfodentalnog predsjednika ni za njegovog kuma. Papaštrumpf bi se svaki put odazvao i lijepo dočekao gosta. U njegovom srcu nije bilo mjesta za mržnju.

   Azrijel je potaracao pet generacija štrupfodomaćih igrača izgiravši propise štrumpfosaveza koji kažu da cijelo vrijeme utakmice na terenu mora biti jedan mladi domaći štrumpf. On bi toga doveo sastrane. Čak iz druge štrumpfodržave i predstavio bi ga kao domaćeg. Na kraju je Mačak dao ostavku objasnivši da uprava hoće mlade domaće štrumpfove, a da on ni Gargamel ne vide ni jednoga. To je vjerojatno bila najobičnija kleveta na račun štrumpfočelnika.

     Na mjesto starog mačora došao je mladi mačak iz dalekog grada na velikoj rijeci. On je upravo bio prestao aktivno igrati, a nastupao je za velike i slavne klubove iz bijelog svijeta. Nije imao iskustva u vođenju momčadi, ali je žarko želio nakon odlaska iz doline za sobom ostaviti plodove rada koje će štrumpfovi još dugo baštiniti. Već na početku druge sezone mladi je mačak osposobio pet domaćih golobradih štrumpfova, a publika mu je klicala i kad je gubio. Azrijel je otišao pregledati vid u u štrumpfopaštrovice, a svi su se grohotom nasmijali, skinuli gaće i izljubili se. Slavlje je trajalo do dugo i dugo u noć.

    Ima Van doli na Kosovu ispod Šar planine i šta ja znan... Paštrka, jedan posve lipi varoš. Zove se Prizren. To Van je gradić od svoji sto iljada bili kapica i dvista iljada sisa. Sinj bi se, znači, petnest puta moga u njemu okrenit. Tamošnji klub se se zove Bashkimi, a na domaćin utakmicama prosječno bude dvi ipo iljade glava. Paklena atmosfera na njiovin tribinama dobro je znana diljen najmlađe europske države, iako su sve kosovske dvorane dobro popunjene i nemilo glasne. Tamo je košarka sport broj jedan. Nešto ka u nas jamljivanje i busanje u rvacke prsi.



     U petorci Bashkimija moraju bit dva Kosovara. Osin nji tu je nezaobilazni Amer, ali i dva Sinjanina. To su dvi budaletine od formata. Mislin, fala njima šta su pronili slavu sinjske košarke na jedno posve udaljeno i egzotično misto, ali nećemo sad pričat da su pametni kad nisu.

     Evo metimo Dino Erceg. To je... neman riči da ga dovoljno oblatin. Najprije je gadan i glup, a onda, brate, nemore se kontrolirat i arija. Tilta je, ka šta znate, jednog klupskog dužnosnika na sri Pijace. Nemojte sad isticat da se radi o mandovčini od stodvajstipet kila i pitat šta je tako ozbiljan obiteljski čovik opće tu radio zavidan u četri ipo ure u noći. Zadržimo se na tome da ga je ovi gad prokinio svin šuton samo zato šta mu je yebomaicu narkomansku. Šta se ima na to ljutit kad svi znamo da je istina!? Kako bi inače ka pas trenira dvaput na dan i još igra utakmice da nije na nečemen? Aj recite pošteno!

    Njegov je ćaća puknuti branitelj, ali ne Đutaš nego... Znate li onoga šta se dikad skine gol i vrti kosiron oko glave!? E, pa ne taj, nego oni šta ga koji put svrće. To je jedan kleronacionalist. Opasan pojedinac. Sad je za ne falit još nabavio pasa, tj. posve opasnu kuju i onda tumaraju naokolo, đava jin znade pute. Tena se, kadikad, ka fol otrgne i onda je nema po dva tri dana. Budite na oprezu. Ujda samo Srbende i komunjare.

     Dinova mater je posve ružna žena, al cura mu je još sto puta gora. Nemoš je, rođo, od gada gledat. O bratu mu je pisa Dostojevski.(Idijot) Aj recite bil normalan čovik posla rođenog brata na Kosovo. On se, ka, fura da je menadžer. Neš ti! Šta bi mu, mi sad tribali aplaudirat, samo zato jer je udomio dvadesetak momaka okolo naokolo!? Boli nas qrac za njega i za nji. Cura mu je isto grdna ka govedo. Općenito, ti su Primorci stoka od familije. Njiovog smo Marka (mater i cura tkđ. gadne) spizdili skroz naskroz. Neka mu! Ova dva su nan nekako izmigoljila, pa igraju baren na Kosovu, al Markanu smo stali za vrat. Mora se jbg! Reć će kogod da nan se svi izvuku.

     Nek se sad Bashkimi yebe s luđacima koji su, nećete virovat, napravili dramulju na jednon kadetskon turniru na kojen nisu ni bili. E, e! Naravno da smo morali koji put nazvat u sredine šta su pokazivale interes za njiovin uslugama. Moraš jbg. ljudima ukazat da se radi o huljama i ništarijama koje naprave smrsu prije nego dođu, a još se i drogiraju. Svaki dan!

    Josa Blajić je lud racon. Na to ne triba trošit riči. Nemojte mi sad navodit da u devet godina seniorske karijere nije na terenu napravio ni jedan eksces. Kakav je to argument!? Sitite se samo kolko je trišanja ukra dok je bio mali. Di je tek ono kad je zakasno na bus za gostovanje!!? Poslin je on zva da će svojin auton pristić tarabasu... al nema tu pristizanja. Taknuto - maknuto, moj ti... Josipe od barba Petra i tete Goge. Ko je ono reka da je Josina jedanput proda utakmicu? U stvari šta ima veze ko i zašto to tvrdi. Nije bitno ni o kojen se točno susretu radi. Šta mi sad imamo prigledavat snimke i donosit zaključke!? Triba lipo prifatit da je on nju udomio i živila uprava.(Tadašnja, Deno, tadašnja. Šta se treseš!?) ;-)

    Sad neman prostora opisivat kolke su točno rugobe Josina žena i sestra i kako se on i ćaća mu najidu friške mesine pa prde i odrigivaju. Moran završavat sastavak. Vidite da nema više mista na ekranu.

    Srića Isusova da smo ji odimili dvi iljade kilometara od Sinja, pa smo mogli zero odanit. Ka budale smo se nauživali majstorija razni Matića, Ivišića, Rogića i Madunića, al sad je doša kraj kraju. Svršio je qrvin pir. Spremite dicu u kuću, zatvorite prasad i kokokši. Ne izlazite vanka nakon šta padne mrak. Josa i Dino dolaze kući u pauzi prvenstva i luđi su nego ikad. Spašavaj se ko može!!!



    Sjedili smo tog kišnog popodneva u Sakija u kafiću i pokušavali isplanirati kakav vid zabave koji ne bi previše naštetio našem zdravlju ni i psihofizičim sposobnostima. Nekoliko stotina metara istočnije u maliganskim prostorijama odvijao se sastanak članstva, sazvan nakon fijaska koji se dogodio prilikom gostovanja GKK Šibenik u našem gradu. Nakon što je tamošnje nezadovoljstvo novinarskim napisima, pa i analizom koja je izašla na ovoj, dakle nihovoj stranici - putem virtualnih kanala došlo do nas, odlučili smo protegnuti noge i suočiti se s kritikama licem u lice. Smatrali smo, naime, kako smo mi svoj dio posla, dakle objektivno i kvalitetno pisanje članaka na stranici - obavili na svojoj uobičajenoj razini, dok su vođe navijača u isto vrijeme podbacili o organizaciji i provedbi podrške najdražem klubu u vrlo važnoj utakmici protiv renomiranog protivnika čija je navijačka skupina čak sedam dana prije susreta najavila masovni pohod na naš grad.

    "Evo ga! Ne triba nama neprijatelja dok si ti živ i zdrav." - rekao nam je predsjednik Teo Pavela na samom ulazu u prostorije, pokazujući nam rukom da smo dobrodošli i da izvolimo ući.
"U čemu je problem, bismo li mi trebali pisati neobjektivno i veličati sami sebe u situaciji kada su gostujući navijači prvi put nakon duže od deset godina uspjeli doći do izražaja u našoj dvorani?"
"Ne biste, yebomuyamaicu, al nije za potribu ni pišat sami po sebi čin nešto zericu zašteka. O.K. Trubačka sekcija nije bila na tribini. Šta san ja sad triba? Dovlačit ih za uši u dvoranu? Nisu se pojavili ni bubnjari iz gradske glazbe. Sve pet! Rekli su doć, a nije ih bilo i to je to. Mi smo udarali u svoj mali bubanj i izgubili smo glas pjevajući iz svega glasa dok su nam ljubimci igrali ka curice i gubili dvadeset razlike na svom terenu. Jesmo li mi krivi što nas ima samo sedamdeset ili se ostatak dvorane nije pridružio našim naporima kako se to obično događa? - zapjenio se šefko, braneći pozicije najvjernije i najglasnije košarkaške publike koja je u trinaestom kolu ovogodišnjeg prvenstva, na svom terenu pretrpjela udarac navijača iz veće sredine koji su, očito, uz organizacijsku pomoć kluba i grada uspjeli nadglasati Maligane.

Zašto su izostali glazbari?
    Upozorili smo svoga sugovornika kako smo upoznati sa sukobom između glazbara i maliganskog rukovodstva koji je nastao prije nekoliko kola, upravo u Šibeniku, prilikom Alkareve pobjede nad drugim košarkaškim kolektivom iz Krešimirova grada.
"Ako su glazbari mamini sinovi koji se povlače pri prvoj naznaci mogućeg sukoba i ako ne stoje iza provokacija upućenih domaćoj publici, zašto onda niste našli radikalnije glazbenike koji će održati razinu navijanja nakon razlaza s prvospomenutom skupinom?" - upitali smo, dodajući kako smatramo da bi navijanje bilo kudikamo bolje bez uvreda protivnicima, a uz potporu trubača i udaraljkaša.
"Vidi, sukob je doduše postojao, ali nije rezultirao potpunim razlazom. Glazbari su mi obećali doći, ali se nisu pojavili. Jesam li ja trebao ovjeriti dogovor s njima kod javnog bilježnika, pa ih sad privatno tužiti zbog povrede prihvaćenih obveza? - upitao nas je Pavela, poručujući kako on neće nikoga povlačiti za rukav niti moliti da dođe podržati Alkara. Mi smo ga nato podsjetili da njegova pozicija u sebi nosi zasluge za svaku dobro odrađenu utakmicu, ali i odgovornost za nedavni fijasko.

    "Mi nismo Tornado ni Funcuti. Kod nas ne vlada vojnička stega. Ja nikada neću udarati ljude koji ne žele pjevati ni provoditi bilo kakakv teror na tribinama. Kod nas je sve skupa znatno spontanije i ležernije. Mi pjevamo i skandiramo, a u pravilu nam se pridruže glazbari i ostatak gledateljstva, pa nastane plavo-bijeli pakao o kojem vi novinari tako volite pisati. Ovaj put je bilo objektivnih poteškoća koje su se poklopile s dolaskom vrhunski organiziranih gostujućih navijača koji su, opet u kombinaciji sa za njih vrlo povoljnim razvojem događaja na terenu - uspjeli djelomično doći do izražaja." - smatra Teo i poručuje sugrađanima neka prestanu s kavanskim kritikama i sljedeći put iz petnih žila, pjesmom podrže bazu od sedamdesetak najodanijih Maligana, pa se ovakve stvari više nikad neće ponoviti. Odgovornost Uprave Kluba

   "Njihova je Uprava prepoznala važnost utakmice te ih je dobrano pogurala i častila janjetinom s ražnja kako bi ih privolila da se zapute u Sinj. Nama ne trebaju delicije ni bilo kakvi poguranci, ali možda bi netko od tih pametnjakovića u kravatama pošao s nama na gostovanje kad bi znao da će omastiti brke itd." - ljutio se maliganski lider, prozivajući nas ujedno za neobjektivnost brojem izraženih ocjena za navijačke skupine u analizi izašloj na našoj stranici nakon poraza u trinaestom kolu. "Bog ti da zdravlje, od jedan do deset - njima najviša moguća, a nama minus dva??? Znači da su bili pet puta bolji! Ajde, ajde, da si ti napisa oni pet mi dva, al vako..." - bunio se Teo Pavela. Pojasnili smo mu da smo Funcutima dodijelili desetku na skali do pet, a on je nato sasvim poludio, pa nam je u tim trenutcima bilo jako drago što s njim i sa svim Maliganima imamo odličan odnos. Netko bi drugi zasigurno dobio po nosu.

    "Eto ti zašto ja mrzin novinare. Izvrdavaju se i nonstop lažu, yebalimaicu! Dobro, s tobon san privatno prva liga i drago mi je da nan održavaš stranicu, ali mrzin ti profesiju... ukinio bi je. Eno, oni posro u Slobodnoj Dalmaciji piše o tučnjavi Maligana i Funcuta koja se dogodila jedino u njegovoj ograničenoj glavurdi, a naša uprava ne reagira na tako bezočnu laž." Pojasnili smo mu kako mi ne možemo odgovarati za napise likova koji u Slobodnoj pišu samo zato jer su šugavcima koji sjede u Upravi ovog nekad sjajnog medija - ponudili besplatne usluge. Ovi su jadovi to prihvatili jer bi rado pojeli i besplatno gofno, a kvalitetu ne bi prepoznali ni da im visi pred nosom. "Drugi je kolega u svom tekstu napisao kako bi i mi novinari trebali preuzeti dio odgovornosti za stanje u klubu, a nama to zvuči jednako ideji da Alkarev predsjednik Deno Katić odgovara za kvalitetu programa, primjerice Nove TV" - pokušali smo se poslužiti primjerom kako bi smo došli do poante. Zadnjespomenuti novinarski uradak smo ipak zajednički ishvalili kao prvi kritički osvrt autora, koji, doduše neodoljivo podsjeća na analizu tekućeg tisućljeća izašlu samo par dana ranije na našoj stranici, ali ima svojih kvaliteta. "O upravi ne bismo trošili riječi!" - zaključili smo, priznajući kako je Pavela sasvim u pravu kada tvrdi da je u Slobodnoj Dalmaciji već sutradan neistinitog i nevješto sročenog teksta trebao izići demantij poslan od Uprave KK Alkar.

    "Eto ti, starče! Dobro si ti sve napisa, samo si, mi smatramo, triba dodat kako je sedamdesetak momaka koji predstavljaju jezgru sinjske navijačke skupine pivalo iz svega glasa, ali da im se kavanski filozofi nisu htjeli pridružiti... i ocjene su ti, brate, dibidus!" - zaključio je šef Maligana ispraćajući nas iz navijačkih prostorija.

    Evo:Svaka čast, kako sedamdesetorici najvjernijih, tako i ležernom pristupu čelništva pri organizaciji navijanja. To je izgleda naš stil koji je u proteklih petnaestak godina upalio svaki put osim jednom. Ne ponovilo se!

    Iz prošlogodišnjeg Alkarevog rostera nedostaje kapetan Joško Ćurković koji je u završnici lanjskog prvenstva bilježio sasvim solidne brojke. Radi se o tridesetšestogodišnjaku koji nipošto nije predstavljao zalog za budućnost sinjske košarke i kraj njegove karijere izgleda kao prirodna pojavnost koja je možda došla godinu-dvije preuranjeno, ali ne predstavlja sportsku nepravdu. Pravičnost je, čini nam se, izostala na ljudskoj, a ne na spomenutoj sportskoj razini..

    Postoje glasine koje govore o trenerovu ponašanju i o prekršenoj riječi koja se tako sustavno ističe kada govorimo o fantomskoj Zadrovoj ponudi, ali mi nismo tračerska stranica, a i čuli smo samo Ćukijevu verziju događaja i to iz druge ili treće ruke. S Milačićem nismo diskutirali o tome, ali u osobnom kontaktu stekli smo dojam kako se ne radi o čovjeku koji zabija noževe u leđa. Lako smo mogli obaviti razgovor sa svakim od njih i prilično rasvijetliti temu, ali, ponavljamo: Nas se njihov eventualni sukob uopće ne tiče. Nama su obojica super..

     Bilo kako bilo, civilizirani klubovi kulturnog svijeta, u koje volimo ubrajati najdražeg nam Alkara, svojim kapetanima organiziraju oproštajne utakmice i prigodne ceremonije zahvale, a to je ovom prigodom neobjašnjivo izostalo.

     Ovakve stvari u ljudima ne izazivaju mržnju prema trenutnoj upravi nego prema samom klubu. U to smo se uvjerili tijekom nedavne svadbe bivšeg Alkarevog visokog dužnosnika. Naš, dakle redakcijski dokum, naime, jedini od svih muških glava s ove strane Kozijaka nije pjevao Dite Maligana. Neće biti da je zaboravio riječi.

    Stoga ćemo se obratiti upravo instituciji kluba. Istupamo, dakako, u zahvalnosti svim bivšim upravama koje su postavile ovaj put prekršene standarde i u zalog svim budućim čelnicima koji će ih, nadamo se održati.

     Moguće je, također, da postoje činjenice vezane za ovaj slučaj o kojima mi nemamo pojma, ali svejedno želimo uputiti protest:

Alkare najdraži - ovo ti nije bilo u redu!!!