Alkar


Alkar - Zagreb 62:70


(14:15, 15:24, 11:11, 22:20)







Sinj, 23 studenog 2013.
VII kolo A1 košarkaške lige
ŠSD gledatelja: 800
Suci: Radojković (Split), Sušanj (Rijeka) i Hadžić (Pula)

Alkar: Mikulić (14), Jo. Boban , Bilandžić (7), M. Modrić (10), S. Modrić, Vitali (5),
Ju. Boban (2), Gaurina (4), Žitko (9), Perajica (1), Župić (8), Kanaet (2).

Zagreb: B. Žganec , Šarac (5), Segarić (4), Halilović (8), Mileković, K. Žganec (17),
Brnas (17), Tešija (4), Vuković, Novačić (13), Milekić, Mašić (2).

     Alkar je u sedmom kolu doživio prvi ovogodišnji poraz na domaćem terenu. Bodove su iz sinjske dvorane odnijeli košarkaši Zagreba. Rezultatski neuspijeh nikad nije donio radost na najvruće hrvatske tribine, ali ovaj put je tuga bila ponešto uvećana jer je domaća momčad položila oružje pred prilično neraspoloženim protivnikom. Mravi će ove sezone zasigurno imati kudikamo kvalitetnijih izdanja te se njihovim suparnicima neće otvarati mogućnosti kakve je Alkar u subotnjem srazu propustio iskoristiti..

Gostujući organizator Juraj Segarić odigrao je debelo ispod svog nivoa. Toliko da bi ga trener Jusup najvjerojatnije zaklao nožem od čokolade, samo da su alkarevci znali iskoristiti prilike koje su proizilazile iz njegovih pogrešaka. .


    Pretalentirani mladi krilni centar Karlo Žganec je za tridesetak minuta provedenih na terenu zabio sedamnaest komada i skočio deset puta. To je više nego dobar učinak za košarkaša koji se upravo vratio na parket nakon trotjedne stanke, ali stasiti i vižljasti je mladac usto prodao šest lopti, a to mu, kad je u punoj formi nikako nije običaj. Izlišno je isticati kako Alkar ni tu priliku nije kvalitetno iskoristio.

     Toni Brnas je utovario jednak broj koševa. Dvije izgubljene lopte je ispravio dvjema osvojenima, a skočio je pet puta. Njegova valorizacija je za jedan poen manja od Karlove, a iznosi šesnaest... funti sterlinga... ili čega već. Svakako, imat će dečki i boljih večeri, a punte su svejedno i to prilično 'ladno otrali iz Fort Apachea.

    Teretniji je Žganec, da vratimo s pet na devet, oduševio hitrinom reakcije i gibanjem u stavu, dok je njegov se nešto viši kolega Miralem Halilović svidio običnom trkom, dakle sprintevima u kontranapade. Fascinantno je vidjeti toliku ljudinu kako u preko nekoliko navrata leti domaćoj momčadi u leđa. Njegov učinak od osam koševa, dvanaest skokova, tri krađe i četiri asistencije bio je previše za Sinjane iako je bio 'kompromitiran' s tri izgubljene lopte i pretrpljenom bananom.
    Ivan Novačić je u većem dijeli susreta bio gotovo neprimijetan, ali je zabiberio dvije važne trice baš kad je trebalo, pa ga moramo istaknuti kao jednog od najzaslužnijih za Zagrebovu pobjedu.

    Danijel Jusup nije morao posezati za osobito kompliciranim strateškim rješenjima jer se domaća momčad sama uplela u njegovu mrežu koju je postavio igrajući zonski presing po cijelom terenu.

    Za takvom vrstom obrane treneri najčešće posežu kad su u rezultatskom minusu, jer ona može donijeti brzi preokret, ali je ujedno i vrlo riskantna pa lako može rezultirati nekolicinom lakih pogodaka za protivnike i potpunim kontraefektom. Jupe je, nasuprot tomu, postavio zonski jer je procijenio da je njegova momčad energetski superiorna, a i zato što je smatrao da njegov sugrađanin Ivan Mikulić nije pravi play te da će kao combo-guard imati problema s postavljanjem kvalitetnih napad kad ga se suoči s jakim pritiskom u otvorenom polju.

     U prvonavedenu tvrdnju se sinjska publika zorno uvjerila, ali druga nije potvrđena ni opovrgnuta jer je trener Milačić po našem mišljenju općenito pretjerao s rotacijom igrača, pa se nijedna domaća petorka nije ustalila na terenu i tako pružila organiziran otpor. Mikulić je solidno odigrao uvodne minute, a zatim ga je također zadovoljavajuće izmijenio mlađahni Josip Boban. Izmjene na ostalim pozicijama bile su također vrlo frekvetne, pa se nikoga poimenice ne može okriviti za zaostatak od deset koševa na polovini utakmice. Možemo samo naglasiti da je Alkar zaostajao, a da ni jednog od svojih igrča nije razigrao do potrebite razine. U obranu Damiru Milačiću možemo istaknuti kako je potrošak energije njegovih košarkaša bio znatno povećan zbog protivničkog obrambenog pritiska pa je logično da je morao češće rotirati. Važno je, međutim, u svemu pa i u tomu - imati pravu mjeru.

     U pripremama za sudar sa Zagrebom sinjski je strateg razradio planove otpora fizički nadmoćnijem protivniku. Oni zasigurno nisu sadržavali ideju o prihvaćanju trke i upadanju u stampedo koji goni vodu na mlin marljivih mrava, ali tijekom utakmice se baš to dogodilo. Alkar nije ni pokušao umrtviti susret i prilagoditi ga svojim, ne tako atletičnim, ali također kvalitetnim igračima. Milačiću u korist, a istini za volju moramo naglasiti da napad protiv zonskog presinga, ako rezultira probijanjem bilo koje od linija - jednostavno zove da ga se iste sekunde završi. Nećemo valjda očekivati da igrač odluči nezabiti koš kako bi produžio napad i uljuljao igru. Zagrebov je trener u svakom slučaju uspio utakmicu uvesti u sebi pogodne vode. Drugim riječima nadmudrio je svog mlađeg i neiskusnijeg kolegu.

     U takvim okolnostima nije bilo zgodno koristiti preciznog i lukavog, ali prilično statičnog centra Matu Perajicu, pa je sinjski strateg posezao za nekim drugim rješenjima, dakle nije igrao svoju, nego tuđu igru. Nastup mladog i talentiranog Jure Bobana takode bode u oči i navodi na zaključak da se trener Alkara na subotnjoj utakmici pomalo pogubio. Milačić je, naime, u Sinju omiljen zbog više razloga, ali poglavito zbog nosa za razvijanje mladih igrača i ovog drugog, parnog organa koji je potreban da bi se takvi košarkaši bacili u vatru kad ima i sigurnijih rješenja. Jure je, da se opet vrnemo s petice na devetku - u prošlih šest kola pružio izvanredne role i jedan je od najzaslužnijih za sve ovosezonske uspijehe. Čini nam se da nije osobito mudro takvog sportaša nakon prve lošije dionice zakovati za klupu i na njoj ostaviti. Osobito ako znamo da Alkar nema klupskog psihologa koji bi malcu objasnio da ni Zidane nije igrao uvijek isto.

    Sve u svemu - Alkar je nakon praza ostao na omjeru 4-3, a prvoligaška karavana pomalo počinje poprimati logičan izgled. Zagreb je među izglednim putnicima za doigravanje, a Alkar bi također mogao završiti u gornjem dijelu ljestvice, ali će se za to morati obračunati s nekim drugim, ipak nešto lošijim protivnicima. Križevci koji u Fort Apache stižu u slijedeću subotu bili bi dobar početak u pobjedničkom nizu koji bi doveo do takvog raspleta.

     Na kraju naglasimo: Mudar čovjek, što Damir Milačić zasigurno jest, može puno više naučiti iz praza nego iz pobjede. On, kao i svi mi, mora najprije poraditi na svojim manjkavostima, pa će onda lakše pozitivno utjecati na razvoj sebi podređenih. Kad bude sto puta bolji nego je sad ipak će povremeno nalijetati većeg mačka ili na raspoloženijeg protivnika i u tome nema sramote. Takva je priroda posla.

     Nemojte da slučajno čujemo kako ste koristili navode iz ovog teksta za gostionsko blaćenje Milačićeva lika i djela. U tom ćete slučaju imati posla s maliganskim prijekim sudom. Damir je talentiran i sad već dobar mladi trener, ali Jupe je stara munjara i ima bolje igrače. Ovaj put je imao znanja i sreće za onjeti puni plijen iz naše dvorane i mi mu na tomu od srca čestitamo.

     E, da! Za one koji nisu bili u dvorani - Alkar je poveo sedam nula, a Zagreb duže od pet minuta nije zabio koš. Onda su gosti krenuli i do kraja uvodne četvrtine prešli u minimalno vodstvo koje je do poluvremena naraslo na deset poena. U trećem periodu prednost Žutih je narasla na sedamnaest koševa, da bi se na ulazu u završnih deset minuta spustila natrag na deset. U završnici su domaći košarkaši došli do samo četiri poena zaostatka, ali dalje od toga nisu mogli.