Alkar


ANALIZA UVODNOG DIJELA SEZONE


     Alkar je relativno uspiješno odradio uvodni dio tekuće sezone. Momčad trenera Milačića je u prvih sedam kola ostvarila četiri pobjede i tri poraza. Sinjani su u svojoj dvorani nadvisili su Slavonski Brod, Split i Kvarner, dok su na strani slavili protiv Darde. Poraze su doživjeli u gostima kod Šibenika i Zaboka, a Zagreb je uzdignutih ruku napustio parket sinjske sportske dvorane.

    Iz lanjskog Alkarevog rostera ove godine nedostaje umirovljeni kapetan Joško Ćurković, zatim centar Petar Madunić, dvojica playmakera Antonio Bilić i Rudolf Jugo, krilni centar Josip Matić koji trenutno nastupa za KK Split te dvojica mladaca, Josip Župić i Marko Macan koji su unatoč lanjskoj solidnoj minutaži, neupućenom promatraču iznenadno otišli iz kluba. (Zoka ne moj bit u qrcu kad nisi. Napisali smo da su otišli u dogovoru s upravom. Naravno da je to eufemizam za pedalu. Dijelimo tvoje razočarenje i ljutnju na čelnike Alkara.)

    

KAKO SMO PAZARILI?



     U momčad su iz drugih sredina pristigli play-maker Ivan Mikulić te Centri Toni Vitali i Mato Perajica. Juniorski pogon iznjedrio je organizatora Josipa Bobana i beka šutera/krilce Martina Bilandžića.

    O Vitaliju smo iz dosad odigranih utakmica doznali da mu se udala sestra, da mu brzo zarasta palac i da je vrlo zgodan u Alkarevu dresu. Toga igrača poznajemo iz nastupa za druge klubove, pa ne dvojimo da će u nekom momentu upaliti i donijeti dodatnu snagu sinjskom prvoligašu, ali moramo istaknuti da nam je u početnim kolima ostao dužan. Daleko od toga da gubimo strpljenje. Upravo suprotno. Uvjereni smo da će se Alkarevi protivnici u nadolazećim utakmicama bolno uvjeriti u razloge dovođenja aktualnog svjetskog viceprvaka ulične košarke u redove najvećeg malog kluba na svijetu.

     Mato Perajica je, nasuprot tomu, sasvim ispunio očekivanja struke i publike. Isprva nam se činio pretiliji no ikad, ali smo shvatili da se radi o optičkoj varci. Bila ga boja, naime, otvara u struku, pa na terenu izgleda više ko nečiji stric... Sve dok ne dobije loptu. U obrambenoj fazi je potrebno malčice pomoći stasitom Livnjaku, ali zato kraljina, na drugoj strani terena, od protivnika automatski dobije udvajanje, što na kraju rezultira rasterećenjem za ostale Alkareve igrače i zantno uvećava momčadsku napadačku moć. U realizaciji je također veoma spretan i učinkovit. Čudo jedno od stotriest kila!

    Ivan Mikulić je po procjeni zadarske struke jošuvijek preneiskusan za regionalnu ligu. Ne želimo ulaziti u prepirke s eminentnim stručnjacima, ali ćemo naglasiti da je Alkarev ovosezonski organizator u okvirima hrvatskog prvenstva - avion na mlazni pogon. Isprazne debate o tome da li se radi o pravom playu iritantne su, vjerujemo, za svakog iole potkovanog ljubitelja loptanja pod obručima. Igrača Ivanovog profila, kao što svi znamo ima na svim, pa i na najvišim razinama, a da pritom nitko normalan ne teoretizira vezano uz njihove specifikacije. Koga naprimjer briga je li Bo McKaleb ovo il ono!? Glavno je valjda da omaleni Amerikanac može čuvati svaku jedinicu i da usto uspiješno predvodi napade svoje momčadi kako mu se god čini najzgodnije. NBA je također prepuna sličnih primjera. Uživajmo dok možemo u nastupima ovog nesvakidašnjeg fizikalca kojeg će kvalitetne partije, uvjereni smo, vrlo uskoro odvesti na višu razinu.

    

NEKI NOVI KLINCI



    Njegov back-up je prijespomenuti srednjoškolac Josip Boban koji će tek slijedeće sezone ući u zaštićeno godište. Sjajno je, priznat ćete, gledati tako mladog i toliko talentiranog sinjskog igrača, koji se svima naočigled razvija u neupitnu kvalitetu.

    Josipov vršnjak i naš zajednički sugrađanin Martin Bilandžić također vrijedno sakuplja minute na parketu. Moramo priznati da se deran diže iz utakmice u utakmicu te da je svoje najbolje role pružio upravo protiv najopasnijih protivnika, što su, dakako, Zagreb i Rijeka. Mašala!

     Dva prethodna navoda idu na diku samih igrača, trenera mlađih kategorija, ali svakako i na Milačićev brk. Dobro, ajde, Purgerčina nema brke, pa ćemo odati počast njegovoj ćelavoj glavurdi koja je donijela konačnu odluku. Alkar je, naime, ove godine doveo samo jednog playa sa strane, na mjesto lanjska dva, a to i jedino to je otvorilo prostor Bobanu, navopečenom ljubimcu sinjskih tribina. Neki ter neki eminentni stručnjaci iz našeg grada bi, kao što znamo, na Martinovo mjesto doveli mladića iz, primjerice BiH i opravdali bi to tvrdnjom da nema ni jednog domaćeg igrača koji ima kvalitetu za nastupe u prvoj momčadi. Damir je tuđa kost, a ipak je imao znanja, hrabrosti i poštovanja za svoje kolege iz omladinskog pogona - da bi prepoznao, razvio i svima nama prezentirao čak trojicu sasvim mladih Sinjana koji, priznat ćete, neupitno imaju potencijala za velike dosege.

    U zaštićenom godištu vrlo uspiješno nastupa Josipov godinu stariji brat Jure kojega je Milačić još prošle godine počeo pretvarati u Alkarevu uzdanicu. U ovoj sezoni stariji Boban predstavlja jedno od Alkarevih najubojitijih oružja. Njegove krađe i bjegovi u kontru s atraktivnim zakucavanjima na kraju, polomili su, primjerice Kvarner. Hit prvenstva položio je oružje u Fort Apacheu upravo nakon erupcija oduševljenja i vrhunske navijačine koja je uslijedila nakon Jurinih atrakcija. Odavno nismo imali takvog igrača.

    Domagoj Kanaet je odlično odreagirao u svojoj trećoj, ali prvoj nezaštićenoj sezoni. Njegov razvoj je dovršen. Nikada, ali na bilo kojoj razini nismo vidjeli vanjskog igrača kojemu komodno možemo upisati osam do deset skokova još prije početka utakmice. Nikada do sada. Zasluge za razvoj ove dvojice Sinjana također idu na Milačićevu... pistu. Uglavno zato jer ih nije s*izdio, a mogao je. Damir je, također dokazao kako se može vratiti na pravi kolosjek nakon jako dugog negativnog niza. To je u trenerskom poslu vrlo važna kvaliteta. Najnegativnija stvar vezana za nekadašnjeg prekaljenog internacionalca je činjenica da će on, po svemu sudeći uskoro prerasti Alkarevu razinu i otići u bijeli svijet. S ponosom ćemo pratiti njegov razvoj i rado ćemo ga ugostiti kad god odluči svratiti, kako sam kaže - u svoj Sinj.

    

DOMOROCI



    Nikola Gaurina i Luka Žitko su, što je normalno, svojim iskustvom, autoritetom i znanjem predvodili cijelu momčad, a Željko Župić je, doduše u ponešto reduciranoj minutaži zorno pokazao kako još uvijek može itekako pomoći i to u presudnim trenucima. Valjat će Ziggy kad dođe stani pani.

     Braća Modrić su nam također ostala dužna. Slavko je bio ozlijeđen, a Mirko je zdrav, ali ima malenu minutažu. To i činjenica da nosi kapetansku traku navodi nas na zaključak da ga se čelnici pripremaju riješiti. Znamo kako je prošao lanjski kapetan. Nadamo se ipak kako će se rukovodstvo do kraja sezone urazumiti. Mrki nije osobit atleta, ali stvarno zna igrati. Nismo valjda zaboravili kako je biberio najboljima u ligi za prvaka prije jedva godinu i pol dana.

    

DOSADAŠNJI UČINAK



    Pobjeda protiv Broda ne govori puno jer se radi o momčadi s dna ljestvice. Iz gostujućeg trijumfa nad Dardom, pak možemo puno iščitati premda se također radi o klubu sa samo jednom ovosezonskom pobjedom. Alkarevci su se, naime, neobjašnjivo doveli u situaciju da u zadnoj minuti zaostaju čak osam koševa, a zatim su spomenutu prednost Baranjaca furiozno sustigli i time dokazali da ovisno o raspoloženju mogu gubiti od lošijih od sebe, ali i sustići nedostižno.

    Zatm je pao dezorjentirani Split. Milačić je možda mogao malo ranije kalati gas. Težak poraz od tridesetpet poena razlike Splićani nam neće lako oprostiti, a Damir vjerojatno više neće biti u Sinju kada dođe vrijeme za osvetu. Al' na drugu ruku - super ih je oprao. Neka sad ponovo procijene tko je seljačka radna zadruga!

    Poraz od Šibenika u četvrtom kolu izgledao je gore nego to u stvari jest. Radi se, naime o porazu od direktnog konkurenta za doigravanje, a ne o gubitku bodova protiv kante za napucavanje, kako je nekima izgledalo nakon tri njihova uvodna poraza.

    Pobjeda protiv Kvarnera je uvjerila svih da je Alkar ove sezone sposoban za velike stvari.

    Poraz u Bedekovčini je također nezgodan, ali samo zato što je došao protiv izravnog takmaca za play-off. Zabok je, naime, jedna izrazito domaćinska sredina u kojoj će mnogi gosti ostaviti kosti. (Bože, kako smo to lijepo sročili :-D)

    Sam gubitak bodova protiv Zagreba nije toliko problematičan koliko činjenica da su Mravi u dva prethodna kola nastupili u krnjem sastavi te su, slijedom toga izgubili kod kuće od Zaboka i na strani od Rijeke. Protiv Alkara su košarkaši iz Trnskog bili kompletni, a upravo je oporavljenik Karlo Žganec najgore zabiberio domaćinima. Ovo, naglasimo, nije situacija poput one kada je Split pretprošle sezone svjesno, u manjkavom sastavu ponudio priliku Alkarevim suparnicima, da bi utakmicu protiv naših ljubimaca odgodio do potpunog oporavljenja cijele momčadi i još angažirao Nikolu Vujičića koji je upravo tada debitirao za žute i raspršio sinjske snove o doigravanju. Neka ih je Milačić unakazio, ćaća će platit!

    

ŠTO NAS ČEKA?



    Alkar u nastavku sezone ima izgledne šanse za ulazak u gornji dom i ponovne sudare s 'velikim dečkima' koji sada igraju regionalno natjecanje. Za takav će se uspijeh Milačićeve trupe morati razračunati, prvenstveno sa dvama šibenskim klubovima i s osvježenim Splitom koji je dobio novog sponzora, pa lakše diše.

    Pa sritno ti bilo najdraži klube. Znaš da ćeš na tom putu imati podršku kakvu se ostali ne usuđuju ni sanjati.

Web Analytics